consilium

22.11.2005., utorak

Moj zavicaj

Vani je hladno, vjetar puse i mirisi na snijeg. Malo ce snijega i dobro doci da procisti smog u ovom gradu, da malo udahnemo cistiji zrak, kad vec nemam priliku da otidjem izvan njega negdje daleko. Nedostaje mi moja Slavonija, moja dusa mira nema u ove dane. Tako dugo nisam zaplesala Slavonsko kolo, vidjela snase i sve druge slavonske obicaje i ljepotu koju zaboraviti nemogu. Previse bola a nigdje utjehe. Evo nasla sam jednu pjesmu koja kao da je za mene napisana, i zelim je podijeliti sa vama.

...Velićam slike svete,
Što sam Slavonsko dijete.
Od glave do pete,
Pa mi iz grla pjesme lete...

...Rodnome kraju,
Mome milom zavičaju.
Di me ljudi znaju,
A zvijezde mi lijepše sjaju...

...Di se nebo lijepše plavi,
di su osijećaji pravi.
Na najbolji mogući naćin,
di se slavi...

...Rakija grebe ko slama,
Druga već ide sama.
Niz grlo u Vene,
Svaki put kad pisma krene...

...To je moja Slavonija,
To ti je moja ravnica.
Razigrani vranci ,
Svud okolo živa dica...

...Pa kad svirne tamburica,
Lijepše od cvrkuta ptica.
Lakše je prebolit,
Bol onda postane sitnica...

...To ti je moja dika,
Svako drvo iz šljivika.
Ljudska mašta ne bi mogla smisliti,
Lijepšega vidika...

...I kad ne bude me više,
Kad napustim tu idilu.
Ljubit ću u raju.
Prelijepu Slavonsku vilu...

...Bogu smo dragi mi Hrvati,
Pa ću molit da me vrati.
Još poslijednji put,
Da gledam dok se žito zlati...

...A kad me opet gore vrati,
Zahvalit ću Mu prvo.
Što nam je dao komad zemlje,
Što je za Sebe sačuvo...

- 21:03 - Komentari (27) - Isprintaj - #

17.11.2005., četvrtak

Sjecanja

Jesen
Evo zima nam se polako priblizava, pa se sjecam davnih dana kada sam se kao klinka skupljala raznobojno lisce iza kuce na livadi gdje je bilo puno drveca - sljiva, kruski, jabuka a sada je prometna ulica tamo. Ima li ista ljepse nego miris pokosene trave u jesen kada se svi spremaju za zimu, mirise pekmez od komsinice, a moja mama kuha paradajz. Svi se pripremaju za kolinje, rakija se pece, zimnica se sprema.

Dani su sve kraci i drvece u predivnim bojama. Ponekada je dobro stati, okrenuti se i pogledati oko sebe, pogledati sta se desava i diviti se ljepoti prirode koja nam daje predivne slike u jesen.

Evo jedna pjesma koja me podsjeca na stara vremena.


Kad me više ne bude

Evo medena došlo vrijeme je;
Daj da okusim zadnji put tvoje,
Dok nas svjeće stidljivo otkrivaju,
i dok misli u vazdhu pucketaju,
i dok kisne kapi luduju, ti znas,
ma hajde medu neću suze.
Kad me više ne bude da ti pjevam,
nemoj srećo plakati;
Riječi noću putuju,
zbogom ostani...ostani.

Ruže su uz nas sve uvenule,
jesen dolazi čuješ korake,
kao crveno nebo prije sumraka,
kao vjere što putuju sa istoka,
ili ptica što leti podno oblaka, ti znaš,
ma hajde medu neću suze.


- Valentino


Puno pozdrava svim mojim Brodjanima

- 00:55 - Komentari (11) - Isprintaj - #

15.11.2005., utorak

Moj Angel

Kisa pada a ja gledam kroz prozor. Lisce je skoro otpalo sa drveca i sve predivne boje jeseni se pretvaraju u tmurno, golo drvece koje se sprema za zimu. Svi se spremamo na hladnocu, snijeg, i jos jednu dugu zimu. Mozda ce ova biti laksa, mozda ce brze proci.

Brod moj je tako daleko u ovom momentu, nikada mi nije izgledalo ovako nedostizno i daleko do moga Broda. Puno prepreka na mome putu kuci, a samo 24 sata u jednom danu za sve. Tesko je razumiti druge ljude kad nemas vremena da sjednes i pogledas oko sebe, ili kako ovdje kazu "stop and smell the roses", a i to nam je potrebno da zivimo, malo odmora i samo da izadjemo malo u prirodu, da se okrenemo oko sebe. Ja znam da ovdje vecina ljudi ni ne primjeti sta se desava oko njih, i da samo malo stanu i okrenu se oko sebe, pogledaju druge ljude i njihovu bol u ocima i u srcu, da samo malo svi pogledamo na onu osobu kraj nas, svima bi nam bilo bolje i sve bi bilo lakse. U ovo stranom svijetu samoca mi nije strana, ali znam da nisam sama koja se tako osjeca.

Svi moji Brodjani neka mi budu pozdravljeni i neka se svatko pomoli za one koji vise nisu s nama, za one koji su nam donosili svijetlo u zivot, za andjele koji nas cuvaju i za one koji nas vole.

Ovu pjesmu povecujem osobi koja ce uvijek biti u mojim mislima i u mome srcu.

Moj andjel uvijek kraj mene
kako predivan moras biti
da ostavis svoj dom na nebu
da cuvas nekoga kao sto sam ja.

I kada sam daleko od kuce
ili mozda tesko radim
znam da ces me cuvati
od boli na tome putu.

Tvoje predivno i presvijetlo lice
ja nemogu viditi, iako znam da si blizu
toplinu u tvome ugodnom glasu
nemogu cuti.

Kada se molim, i ti se molis
tvoja molitva je za mene.
Ali kad ja spavam ti ne spavas
jer pazis na mene.
- 18:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  studeni, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi